datum objave: 03.10.2013.|print

DRUŠTVO GRAĐEVINSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA VARAŽDIN U BEOGRAD

 

Pedesetak članova DGIT-a Varaždin boravilo je u glavnom gradu Republike Srbije, Beogradu,  25. i 26. listopada 2013. godine. Godine 1923. arhitekt Đorđe Kovaljevski izradio je prvu urbanističku skicu Beograda. Beograd je grad koji živi 24 sata dnevno. Energična atmosfera najbolje se osjeti u mnogobrojnim kafićima, barovima i klubovima, zbog čega ima titulu europske prijestolnice zabave i noćnog života, ali prerasta i u privredno središte jugoistočne Europe s oko 1,7 miliona stanovnika.


Tom prilikom posjetili su  Hotel Falkensteiner u Novom Beogradu kojeg je gradila tvrtka „Zagorje-Tehnobeton".  Dana 21.03.2013.godine svečano je otvoren Falkensteiner Hotel, a o čemu nas je informirao rukovoditelj tog gradilišta, gosp Stevan Babić.  Nakon samo 17 mjeseci gradnje Zagorje-Tehnobeton dovršio je novi hotelsko-poslovni objekt površine 24.200 m2 u Beogradu. Hotel je izgrađen na devet, a poslovni prostor na 11 katova, sveukupne vrijednosti radova od 16,5 milijuna EURA. U hotelu se nalazi 171 vrhunski opremljena soba i apartmana, 6 ekskluzivnih konferencijskih dvorana površine od 700 m2, SPA i fitness centar, restoran, bar, terase i garaža sa 146 parkirnih mjesta na dvije etaže.

Lokalni vodič, pun informacija i ugodnog glasa pričao nam je o razvoju Beograda kroz povijest uz razne priče i zgode. Vožnjom autobusom ,ali i šetnjom posjetili smo najpoznatije gradske znamenitosti:


• Kalemegdan - najveći gradski park, u sklopu kojeg se nalazi Beogradska tvrđava, Vojni muzej i Zoološki vrt. Nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, na Kalemegdanu je sazidana Grobnica narodnih heroja u koju su preneseni posmrtni ostaci Ive Lole Ribara, Ivana Milutinovića i Đure Đakovića, a 1957. godine tu je pokopan i Moša Pijade.

• Knez Mihailova ulica - pješačka zona, jedna od glavnih gradskih šetnica. Zakonom je zaštićena kao jedan od najstarijih i najvrjednijih gradskih spomeničkih prostora u Beogradu, s nizom reprezentativnih zgrada i građanskih kuća nastalih krajem 70-ih godina 19. stoljeća. Smatra se, da je još u vrijeme Rimljana ovdje bilo središte naselja Singidunum, a u vrijeme Turaka na ovom području krivudale su ulice s vrtovima, česmama i džamijama. Sredinom 19. stoljeća ovdje je u gornjem dijelu bio vrt kneza Aleksandra Karađorđevića. Nakon izrade regulacijskog plana Beograda, koji je1867. izradio Emilijan Josimović, ulica je brzo izgrađena i dobila svoju fizionomiju i sadržaj. U njoj se grade kuće i nastanjuju najutjecajnije i najbogatije obitelji trgovačkog i političkog Beograda. Godine 1870., Uprava grada je i službeno krstila ulicu dajući joj ime - ulica Kneza Mihaila po Mihailu Obrenoviću.

• Hram svetog Save - jedna od najvećih pravoslavnih crkvi na svijetu. On se nalazi u istočnom dijelu Svetosavskog trga, u beogradskoj općini Vračar. Podignut je na mjestu na kojem je Sinan paša godine 1595. spalio kosti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Izgradnja je financirana isključivo dobrovoljnim doprinosima. Hram se nalazi na kraju beogradske linije Kalemegdan - Trg Republike - Terazije - Beograđanka. Izgrađen je u srpsko - bizantskom stilu, sa četiri zvonika visoka 44 metra. Visina vrha kupole iznosi 70 m, dok je glavni zlatni križ visok još 12 metara, što vrhu hrama daje ukupnu visini od 82 m, a nadmorsku od 134 m (64 iznad rijeke Save). Zbog toga je ova crkva vidljiva sa svih prilaza gradu. Hram zauzima površinu od 3.500 četvornih metara u prizemlju, uz dodatnih 1.500 metara na tri galerije na prvom nivou. Postoji još i galerija od 120 m na drugom nivou, na kojem se nalazi i vanjski vidikovac koji se prostire oko cijele kupole. Hram je širok 91 m u smjeru istok - zapad i 81 m u smjeru sjever - jug. Kupole imaju 18 pozlaćenih križeva u tri veličine. Zvonici posjeduju 49 zvona. U hram može stati 10 000 vjernika, a u zapadnu zborsku galeriju 800 pjevača. Ispod je riznica i kripta svetog Save i grobna crkva svetog kneza Lazara na površini od 1.800 četvornih metara. Hram je obložen bijelim mramorom i granitom. Izgradnja je tekla vrlo sporo. Godine 1895., 300 godina nakon spaljivanja kostiju svetog Save, osniva se Društvo za podizanje hrama svetog Save na Vračaru. Tada je tu bila manja crkva. 1905. objavljen je javni natječaj. Svih pet radova odbijeni su kao nedovoljno dobri. Gradnju su potpuno zaustavili Prvi balkanski rat, pa Drugi balkanski, pa Prvi svjetski rat. 1919. ponovno je osnovano društvo. Godine 1926. objavljena su 22 projekta, a pobijedio je onaj Bogdana Nestorovića. 1930. on je proglašen za arhitekta hrama, uz pomoć Aleksandra Deroka i inženjera Vojislava Zađine. 40 godina nakon zamisli, 340 nakon spaljivanja - 15. rujna 1935. godine - patrijarh Varnava posvećuje temelje. Temelje, oltar, kamen temeljac i povelju 10. svibnja 1939. posvetio je patrijarh Gavrilo. Travanjski rat je zaustavio gradnju. Kao parkiralište lokaciju su koristili prvo Nijemci, pa partizani i Crvena armija.  1958. godine patrijarh German obnavlja ideju o podizanju hrama. Napisano je 88 neuspješnih molbi, sve dok se 1984. ne dobiva dozvola i od republičke i od gradske vlasti. Za arhitekta je izabran Branko Pešić. Dana 30. travnja 1985. German je posvetio hram. 20. svibnja je 20 vladika i mnogobrojno svećenstvo služilo liturgiju u kojoj je sudjelovalo 20 000 vjernika unutar i još 80 000 van zidina. 12. kolovoza podignuti su 40 metara visoki zidovi. Izgrađena je središnja kupola od 4 000 tona, pokrivena bakarnim limom, veliki križ od 12 m i četiri tone, te svi zidovi. To je bilo izgrađeno 26. lipnja 1989. Godine 2004. izgrađeni su eksterijeri, zvona, prozori i fasada. Unutrašnjost još nije dovršena, radovi su još u toku.

• Skadarliija - stara boemska četvrt, dom poznatih gradskih restorana i starogradske glazbe, gdje smo u restoranu IMA DANA imali ukusnu srpsku tradicionalnu večeru uz njihovu tradicionalnu starogradsku glazbu

• Most na Adi - najveći most u gradu, na rijeci Savi. Primjer moderne gradske arhitekture. Agencija službenog naziva Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda u ožujku 2008. godine sastavila je konzorcij koji su sačinjavale tri tvrtke iz – Slovenije, Austrije i Njemačke. Predviđeno je da veći dio troškova izgradnje mosta bude financiran kreditom koji je Grad Beograd dobio od Europske banke za obnovu i razvoj, a troškovi izgradnje prilaznih prometnica financirala je Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. Pripremni radovi su počeli krajem ljeta 2008., a sama je izgradnja počela 1. prosinca iste godine. Dvije strane mosta spojene su 9. kolovoza 2011. godine, kada je u konstrukciju mosta uklopljen posljednji čelični element. Most je ukupne dužine 964 m, širine 45 m i visine 22 m, a namijenjen je za pješake, osobna vozila i laku gradsku željeznicu. Otvorenje mosta bilo je na proslavi Nove godine, dana 31. prosinca 2011. Organiziran je veličanstven vatromet, a u 01:00 h nakon ponoći most je otvoren za vozila i pješake, kojima su se pridružili i aktualni predsjednik Republike Srbije Boris Tadić te gradonačelnik Grada Beograda Dragan Đilas. Tijekom 2012. godine nastavljaju se još nedovršeni radovi na nekim prilaznim prometnicama, kao i na izgradnji pruge za laku gradsku željeznicu koja bi također trebala prometovati mostom, ali za sada još nije u prometu.

• Kavana "?" - jedna od najstarijih balkanskih kavana

• Ada ciganlija - nekada ada na Savi, danas riječni poluotok; poznata gradska plaža

• Splavovi - plutajući kafići, restorani i noćni klubovi duž obala Save i Dunava

• Kuća cvijeća - grobnica bivšeg jugoslavenskog predsjednika Jospia Broza Tita, i njegove supruge Jovanke Broz koja dan prije našeg posjeta pokopana. Tu se nalazi i Muzej 25. maja u kojem se nalaze pokloni koje je dobio Tito.

• Trg republike - središnji gradski trg

• Studenstki trg

• Dedinje - elitna gradska četvrt na Topčiderskom brdu s luksuznim stambenim objektima, brojnim vilama od kojih su neke rezidencije veleposlanstva i države

• Spomenik neznanom junaku na Avali - monumentalni mauzolej na vrhu planine Avale na jugoistoku Beograda, u općini Voždovac. Graditelj spominika je hrvatski kipar Ivan Meštrović. Spomenik se nalazi na visini od 511 metara nadmorske visine i predstavlja vidikovac na Beograd. Do spomenika vode monumentalne stepenice. Predsjednik Srbije na praznik 15. veljače, na spomeniku odaje počast svim poginulim srbijanskim vojnicima. Gradnju spomenika prvi je inicirao kralj Aleksandar I. Karađorđević i trebao je biti posvećen u spomen svim žrtvama Prvog svjetskog rata, ali godine upisane u spomenik (1912. - 1918.) pokazuju da spomenik nije posvećen samo žrtvama Prvog svjetskog rata, nego i žrtvama Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine. Spomenik je izgrađen u periodu između 1934. i 1938. godine na mjestu srednjovjekovne tvrđave Žrnov. Za gradnju je iskorišteno 8000 kubika crnog mramora iz Jablanice, u Bosni i Hercegovini. Građevina je projektirana u neoklasičnom stilu i ima oblik grčkog hrama, a kao inspiracije Meštroviću za avalski mauzolej poslužila je grobnica perzijskom kralju Kiru Velikom iz Pasargada. Grob leži na pet uspravnih blokova granita i okružen je karijatidama koje drže krov. Karijatide na spomeniku simboliziraju majke poginulih vojnika, ali i narode i regije, koje su sačinjavale tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju:  Šumadinka, Panonka-Vojvođanka, Kosovka, Zagorka Dalmatitinka, Slovenka i Makedonka.

• Toranj na Avali – televizijski toranj na planini Avali visok 204,57 m. Proradio je poslije petogodišnje izgradnje, 1965. godine. Toranj su osmislili arhitekti Uglješa Bogdanović (umro 1994. godine) i Slobodan Janjić, kao i konstruktor akademik Milan Krstić. Njegova izgradnja je bila povjerena građevinskom poduzeću Rad. U gradnji tornja utrošeno je oko 4.000 tona armiranog betona. Vrhunac posla bila je postava 60 metara visoke antene, teške oko 25 tona, koju su uspješno montirali majstori Goše iz Smederevske Palanke. Početkom maja 1965. godine toranj je dobio konačan izgled, postavljene su televizijske i radio antene. Naizgled mršav na tri noge, koje su se oslanjale na temeljne blokove ukopane 1,4 metra u stijenu, toranj je odolijevao zubu vremena i naletima košave, šetajući u presjeku i do jednog metra. 29. aprila 1999. godine, su ga bombe NATO pakta u Operaciji Saveznička sila srušile na stotinjak kvadrata njegove nekadašnje terase. Toranj je po mnogo čemu bio jedinstven u svijetu. Bio je jedini toranj na svijetu koji je za poprečni presjek imao jednokostraničan trokut. Bio je jedan od tornjeva koji nije bio direktno uzemljen, već se oslanjao na svoje tri noge Od svog otvaranja 1965. godine, do razaranja 29. aprila 1999. godine bio je najviša građevina na  Balkanu. Avalski toranj je bio jedan od zaštitnih znakova Beograda. Putnici koji bi putem prilazili Beogradu, mogli su da znaju da su nadomak grada kada bi ugledali toranj. Njegova rekonstrukcija je otpočela 2005. godine. Obnovljeni toranj trebao je biti svečano otvoren na 10. godišnjicu njegovog rušenja tj. 29. aprila 2009.  Zbog vremenskih prilika, radovi nisu završeni na vrijeme. 29. oktobra 2009, Radio-televizija Srbije objavila je da je izgradnja tornja završena.

Obilazak Beograda završili smo ručkom u Zemunu, nakon čega smo krenuli natrag prema Hrvatskoj i svojim svakodnevnim obavezama.

Predsjednica DGIT-a:
Mirna Amadori dipl. ing. građ.

Powered by CuteNews
Administracija
DRUŠTVO GRAĐEVINSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA
Nikole Tesle 20, 42 000 Varaždin
e-mail: dgit@dgit.hr, www.dgit.hr
Upis u Registar udruga Varaždinske županije, MB: 03445372, OIB: 36646348757
IBAN Zagrebačka banka HR2123600001101744810
Predsjednik: Velimir Vujec, dipl.ing.građ.